Šta je s javnim dugom

„Ne postoji dugi rok, na dug rok smo svi mrtvi“ John Maynard Keynes

Češto čujemo izjave našeg političkog establišmenta kako je BiH umjereno zadužena zemlja i kako smo najmanje zadužena zemlja u regiji. Navedene stavove argumentiraju činjenicom da je javni dug svega 39 % BDP-a, te da je to daleko ispod dozvoljenog nivoa koji iznosi 60% po kriterijima konvergencije. Kriteriji konvergencije su ekonomski kriteriji koje zemlje moraju ispuniti kako bi uvele euro, a sastoje se iz dva fiskalna kriterija i tri monetarna. Ko što smo naveli maksimalni udio javnog duga u BDP-u po kriteriju iznosi 60 %, međutim zašto baš 60. Zemlje koje su kreirale kriterije konvergencije prosječno su dugovale oko 60 % BDP-a, pa je ta granica ostavljena kao gornja granica dozvoljenog duga.

Evidentno je da čarobni broj 60 nema neke veze s ekonosmkom logikom. Kod nas se ta cifra koristi samo kao izgovor za nova zaduživanja. Političke elite se upravo ponašaju po Keynsovoj logici, ko da ne postoji dugi rok, po principu zaduži se i ne pitaj ko će vraćati. Naravno, Keyns se zalagao za državnu potrošnju i pod cijenu budžetskih deficita, ali ne bilo kakvu potrošnju već onu koja će stvarati novu vrijednost, a kod nas je to čista budžetska potrošnja sa vrlo malo kapitalnih investicija.

Javni dug svake godine raste, što samo po sebi ne bi predstavljalo problem, da je javni dug u službi povećanja životnog standarda stanovništva, odnosno da se ulaže u nešto produktivno, a ne u finansiranje velikih socijalnih davanja, te finansiranje velikog državnog aparata, koji je još uz to krajnje neefektivan i neefikasan. Potrebno je što je moguće prije zaustaviti zaduživanje koje ne ide u investicije, jer dug je dobar drug ali loš gospodar.